Potrebno preko 270 biliona $ ulaganja za postizanje ciljeva dekarbonizacije

Ulaganja u klimu moraju se izvršiti ranije i u mnogo većem opsegu ako svijet želi ispuniti Pariški sporazum i ˝net-zero˝ ciljeve do 2050. godine. To otkriva novo istraživanje Swiss Re instituta koja prati napredak u dekarbonizaciji ekonomije. Poređenje ulaganja potrebnih da se postigne ˝neto nula˝ sa dosadašnjom potrošnjom pokazuje nedostatak klimatskih ulaganja od više od 270 biliona $ u sektorima energetike, prometa, građevinarstva i industrije između 2022. i 2050. Taj se jaz može zatvoriti zajedničkim naporima javnog i privatnog sektora.

Jérôme Haegeli, glavni ekonomista grupe u Swiss Re-u, kae: “Ulaganja u dekarbonizaciju rastu u prosjeku za 5% godišnje od 2016. Ako se ovaj trend nastavi, to znači da će ciljevi ˝neto nule˝ za 2050. vjerovatno izostati za 20 godina. Identifikovanje jaza u klimatskim ulaganjima omogućuje praćenje godišnjeg napretka prema ekonomiji sa nultim neto iznosom. Promjena se može dogoditi samo ako javni i privatni sektor rade zajedno kako bi oslobodili kapital i usmjerili ga na ciljani način.”

Najveći jaz ulaganja prema ciljevima ˝neto nule˝ je u saobraćajnom sektoru, na procijenjenih 114 biliona $. Ovdje najviše ulaganja izostaje za infrastrukturu električnih vozila. U energetskom sektoru, manjak ulaganja procjenjuje se na 78 biliona $, sa glavnim nedostatkom u obnovljivoj energiji i povezanoj infrastrukturi. Sektori zgrada i industrije zahtijevaju procijenjena ulaganja od 65 milijardi $ odnosno 14 milijardi $, sa energetskom učinkovitošću kao glavnom polugom dekarbonizacije za oba sektora.

Ako bi se ulaganja iz godine u godinu postupno povećala iznad godišnjeg trenda rasta, jaz bi se mogao zatvoriti do sredine ovog vijeka. To bi se moglo postići sve većim usklađivanjem tekuće kapitalne potrošnje sa ciljevima ˝neto nule˝. Većina ulaganja treba doći iz privatnog sektora. Javni sektor mora stvoriti okvir da privatni sektor preusmjeri postojeći kapital u klimatska ulaganja.

Industrija osiguranja ključna u zelenoj tranziciji

S obzirom na dugoročni horizont njihovih obaveza i dugoročni kapital koji imaju na raspolaganju, institucionalni ulagači poput penzionih fondova ili osiguravajućih društava imaju dobru poziciju da uzmu učešće u zelenoj tranziciji. Na primjer, industrija osiguranja može podstaći tržište finansiranjem novih rješenja za dekarbonizaciju i ulaganja u održivu infrastrukturu. Kao apsorber rizika, industrija može poboljšati profil rizika i povrata klimatski prihvatljivih investicionih projekata. Određivanjem cijena rizika i dijeljenjem znanja o rizicima, industrija može omogućiti tržišnim učesnicima donošenje jasnih odluka o ulaganju.

Uz direktna javna ulaganja u zelene projekte, vlade trebaju stvoriti povjerenje u ključna tržišta sa jasnim političkim okvirom i podsticajima. Sa druge strane finansijski regulatori moraju postaviti standardizovana pravila za sprovođenje ciljeva.

Jérôme Haegeli kaže: “Tržište zelenih obveznica još uvijek čini manje od 2% vrijednosti globalnog tržišta obveznicama. To je premalo. Potrebne su snažnije mjere za smanjenje prepreka za kilmatska i zelena ulaganja.”

Izvor: Svijet osiguranja