
Istraživanje koje je sprovela Geneva assotiation je otkrilo veliku nepodudarnost u pogledu znanja i percepcije kupaca u vezi sa osiguranjem. S jedne strane, 7000 ispitanika je dobro razumjelo osnovnu funkciju i potencijalnu korisnost osiguranja za privredu i društvo uopšte. Opet, sa druge strane, istraživanje je pokazalo da je malo znanja o industriji osiguranja i njenom unutrašnjem funkcionisanju.
Zbog uočenog nedostatka transparentnosti, negativna mišljenja o industriji osiguranja su zapažena, što negativno utiče na potražnju za osiguranjem. Na globalnom nivou manje od četvrtine ispitanika govori o dobrom znanju i pozitivnom mišljenju o osiguranju. Učesnici ankete iz SAD izrazili su najpovoljnije mišljenje, sa „pozitivnim“ učešćem od 29%. Sa druge strane imamo ispitanike iz Japana na posljednjem mjestu, sa svega 20% pozitivnog mišljenja o industriji osiguranja. Sa demografskog stanovišta, zanimljivo je, i možda iznenađujuće napomenuti da su ˝milenijalci˝ najmanje negativni po pitanju osiguranja.
Od svih ispitanika 53% je iznijelo stav o “lošem iskustvu sa osiguranjem”. Potrošačima su najbitnije tri stavke: naporni zahtjevi za isplatu štete, složenost proizvoda i loš odnos cijene osiguranja i usluge.
Za one ispitanike koji nikada ranije nisu kupili osiguranje, postoje nekoliko prepreka za kupovinu osiguranja. Jedan od tri ispitanika navodi da je osiguranje nepristupačno, a jedan od pet da ne zna dovoljno o osiguranju. Među svim ispitanicima dvije trećine smatraju osiguravajuće proizvode ‘komplikovanim i teškim za razumijevanje, dok tri četvrtine čak i skupim, na temelju odnosa troškova i koristi.
Nepristupačnost proizvoda i povjerenje
Što se tiče dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja i osiguranja domaćinstva, razmšljati o kvalitetnoj zdravstvenoj usluzi i smanjiti rizik od sopstvenog finansiranja popravke štete na imovini, rangiraju se kao najbitiniji među motivima kupovine. Što se tiče razloga zbog kojih ljudi još nisu kupili ove vidove osiguranja (ali bi to htjeli u budućnosti) najčešće se spominju „nepristupačnost“ i „drugi prioriteti“ za zdravstveno osiguranje i „nedostatak potrebe“ za osiguranjem domaćinstva. Među onima koji nemaju namjeru u budućnosti kupovati bilo kakve proizvode osiguranja, ‘nepristupačnost’ je najčešće spominjuće odvraćanje i za privatno zdravstveno i za osiguranje domaćinstva.
Izgradnja povjerenja (prvenstveno osiguravačeve spremnosti i sposobnosti da plaća štete), kao i jasnije i transparentnije komuniciranje sa osiguranicima, ključni su problem u odnosu osiguravajuća industrija vs potrošači. Bitno je navesti da samo 4 od 10 ispitanika tvrdi da su finansijski pismeni. Ovdje postoji dodatna prilika za osiguravače da edukuju kupce i stimulišu potražnju povećanjem svijesti o proizvodu i njegovom razumijevanju.
Kanali distribucije osiguranja
Zanimljivo je da, za razliku od nekih drugih anketa, sama jednostavnost kupovine i obnavljanja polisa osiguranja (npr. Putem pametnih telefonskih aplikacija) nije relevantan faktor koji bi sam po sebi podstakao dodatnu potražnju za osiguranjem. Samo 15% ispitanika bi kupilo osiguranje iz razoga što je korišćejem web aplikacija kupovina osiguranja pojednostavljena.
I, posljednje, ali ne najmanje bitno, istraživanje sugeriše da mreže agencija za prodaju osiguranja ostaju bitan faktor na tržištu i u budućnosti. Naime, 55% svih anketiranih navodi agencije za prodaju osiguranja kao svoj preferirani kanal. Pomalo iznenađujuće, čak 50% milenijalaca dijeli ovo mišljenje.
